Davanje osobnih podataka klijenata banke agencijama za naplatu potraživanja


Davanje osobnih podataka klijenata banke agencijama za naplatu potraživanja


Agencija za zaštitu osobnih podataka (dalje u tekstu: Agencija) zaprimila je upit u kojem podositelj traži mišljenje o tome može li banka, odnosno kartičarska kuća davati osobne podatke svojih klijenata agencijama za naplatu potraživanja.

S obzirom na općenitost Vašeg upita načelno odgovaramo kako slijedi:

Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine", broj: 106/12 – Pročišćeni tekst) osobni podaci se smiju prikupljati i dalje obrađivati uz privolu ispitanika, u slučajevima određenim zakonom, te u drugim taksativno navedenim slučajevima u predmetnom članku. Isto tako za obradu osobnih podataka mora postojati zakonita svrha od strane voditelja zbirke osobnih podataka, odnosno osobni podaci moraju se obrađivati pošteno i zakonito (članak 6. Zakona).

S obzirom da se agencije za naplatu potraživanja, između ostalog, bave poslovima naplate potraživanja svojih klijenata te poslovima otkupa potraživanja, u opisanom slučaju se može raditi o povjeravanju određenih poslova izvršitelju obrade putem ugovora o nalogu ili o prijenosu tražbina s jednog vjerovnika na drugog vjerovnika, odnosno s banke ili kartičarske kuće na agenciju za naplatu potraživanja putem ugovora o cesiji.

S tim u vezi, moguće je da je banka, odnosno kartičarska kuća, kao voditelj zbirke osobnih podataka, putem ugovora o nalogu pojedine poslove povjerila agenciji za naplatu potraživanja, kao izvršitelju obrade, a sve sukladno članku 10. Zakona o zaštiti osobnih podataka. U tom slučaju agencija za naplatu potraživanja, kao izvršitelj obrade, nastupa u ime i za račun banke, odnosno kartičarske kuće, kao voditelja zbirke.

Naime, odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka je propisano da voditelj zbirke osobnih podataka može na temelju ugovora pojedine poslove u svezi s obradom osobnih podataka u okvirima svojeg djelokruga povjeriti drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi, odnosno izvršitelju obrade.

Ujedno napominjemo kako samo povjeravanje gore navedenih poslova u svezi s obradom osobnih podataka pretpostavlja i dostavljanje osobnih podataka dužnika u svrhu naplate dospjelih potraživanja i u tom smislu opisana obrada podataka je zakonita.

Ako je u konkretnom slučaju riječ o institutu cesije kojom se potraživanja prenose na drugu pravnu osobu, prikupljanje i obradu podataka regulira Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11), kao posebni zakon, te isti predstavlja pravni temelj za obradu osobnih podataka, a samim time u slučaju provedbe instituta cesije za prikupljanje i obradu podataka nije potrebna privola ispitanika budući da isto dozvoljava Zakon o obveznim odnosima kao posebni zakon.

Naime, člankom 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11), kao posebnim zakonom, reguliran je ustup potraživanja (cesija) kao pravni posao u kojem se tražbina s jednog vjerovnika može prenijeti na drugog vjerovnika, dok je člankom 82. istog Zakona propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već da je ustupitelj tražbine dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

S tim u vezi navodimo da sam ustup tražbine pretpostavlja i dostavljanje osobnih  podataka, odnosno ustupanje nije provedivo u praksi ako treća strana ne zna prema kome ima svoje novostečeno pravo potraživanja. Dakle, provedba instituta cesije nije moguća bez prosljeđivanja osobnih podataka i u tom smislu opisana obrada podataka bi bila zakonita.

Međutim, ako za transfer osobnih podataka ne postoji niti jedan odgovarajući pravni temelj iz članka 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka radilo bi se o nezakonitoj obradi osobnih podataka.

 

 
 
  Natrag