Objavljeno: 22.12.2022.
U načelu, svaka obrada osobnih podataka u okvirima primjene Opće uredbe o zaštiti podataka treba poštovati načela obrade propisana čl. 5., treba se temeljiti na jednom od pravnih osnova za zakonitu obradu iz čl. 6. te, u slučaju da se obrađuju posebne kategorije osobnih podataka, treba se provoditi jedino uz adekvatno poštivanje čl. 9. odnosno, uz primjenu jedne od taksativno propisanih iznimki od načelne zabrane obrade posebnih kategorija osobnih podataka.
Vezano uz Vaše izravno pitanje odnosno na, kako se razabire, obradu osobnih podataka u slikovnom obliku ili audiovizualnih informacija o svim osobama/slučajnim prolaznicima koje se nađu u prostor koji se snima, a koje osobe je moguće identificirati na temelju fizičkih obilježja i/ili pomoću drugih specifičnih elemenata, Agencija ukazuje da u načelu koncept „voditelja obrade“ ima presudnu i ključnu ulogu u primjeni Opće uredbe o zaštiti podataka jer pojam „voditelja obrade“ određuje tko će biti odgovoran za poštivanje pravila zaštite podataka i kako ispitanici mogu ostvariti svoja prava u praksi. Naime, Opća uredba o zaštiti podataka izričito uvode načelo odgovornosti, tj. propisuju da će voditelj obrade biti odgovoran i morati moći dokazati poštivanje načela koja se odnose na obradu osobnih podataka iz članka 5. („načelo odgovornosti“). Između ostalog, prije uspostave određene aktivnosti koja uključuje obradu osobnih podataka, svaki voditelj obrade mora pažljivo razmotriti koja bi zakonita osnova odgovarala i bila primjenjiva za predviđenu obradu.
U kontekstu predmetnog upita, Agencija ukazuje na odredbe čl. 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka odnosne na videonadzor javnih površina, gdje je propisano da je praćenje javnih površina putem videonadzora dozvoljeno samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, samo ako je propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine.
S tim u vezi, ukazujemo da je pojam „osobni podatak“ sukladno čl. 4. Opće uredbe o zaštiti podataka znači svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca;
Slijedom navedenog, u načelu, kade se govori o video nadzoru određenih javnih prostora, gdje ispitanici ne očekuju da će biti nadzirani na javno dostupnim prostorima, osobito ako takvi prostori obično služe za odmor, opuštanje i bavljenje aktivnostima u slobodno vrijeme te ako je riječ o mjestima na kojima se pojedinci zadržavaju i/ili komuniciraju kao što su prostori namijenjeni za sjedenje, stolovi u restoranima, znamenitosti, parkovi i slično te kada ako uspostava videonadzora nije propisana zakonom, nije nužna za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili kada videonadzor nije uspostavljen radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine, moguće je postaviti kamere ali samo na način kojim nije moguća identifikacija fizičke osobe koja se eventualno nađe u prostoru koji se snima.
