Objavljeno: 22.7.2019.
Nastavno na Vaš upit vezan uz reguliranje sustava videonadzora u stambenim zgradama, Agencija se očituje kako slijedi;
Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka – Opća uredba o zaštiti podataka (dalje u tekstu: Opća uredba) je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 25. svibnja 2018. godine, te njezine odredbe moraju poštivati svi subjekti koji u sklopu svojih aktivnosti obrađuju osobne podatke fizičkih osoba u Europskoj uniji te u određenim slučajevima i subjekti izvan Europske Unije.
Uredbom se predviđaju specifikacije ili ograničenja njezinih pravila pravom države članice, te države članice mogu, u mjeri u kojoj je to potrebno radi usklađenosti i kako bi nacionalne odredbe bile razumljive osobama na koje se primjenjuju, elemente Uredbe uključiti u svoje nacionalno pravo.
Slijedom navedenog, Republika Hrvatska je dana 27. travnja 2018. godine usvojila Zakon o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka koji je stupio na snagu dana 25. svibnja 2018. godine (NN 42/2018, u daljnjem tekstu: Zakon).
Nadalje, u uvodnoj odredbi 10 propisuje se da se Općom uredbom ne isključuje pravo države članice kojim se utvrđuju okolnosti posebnih situacija obrade, što uključuje preciznije određivanje uvjeta pod kojima je obrada osobnih podataka zakonita.
U Republici Hrvatskoj Zakonom su detaljnije propisani uvjeti obrade osobnih podataka putem uspostavljanja sustava videonadzora. Prvenstveno je potrebno pojasniti da se videonadzor u smislu odredbi članka 25. stavka 1. Zakona odnosi na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane.
Osim toga, potrebno je istaknuti da je člankom 25. stavkom 2. Zakona propisano sljedeće: „Ako drugim zakonom nije drugačije određeno, na obradu osobnih podataka putem sustava videonadzora primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.“
Nadalje, člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora.
U tom smislu upućujemo na mišljenje Radne skupine iz članka 29. Direktive 95/46/EC https://ec.europa.eu/justice/article-29/documentation/opinion-recommendation/files/2004/wp89_en.pdf u kojem su detaljnije razrađeni kriteriji za ocjenu zakonitosti i nužnosti postavljanja sustava videonadzora te ujedno napominjemo kako je navedeno mišljenje Radne skupine preuzeto i od strane Europskog odbora za zaštitu podataka.
Također, ističemo da je sukladno članku 27. Zakona voditelj obrade ili izvršitelj obrade dužan označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja.
Obavijest treba sadržavati sve relevantne informacije sukladno članku 13. Opće uredbe, a posebno jednostavnu i razumljivu sliku uz tekst kojim se ispitanicima pružaju sljedeće informacije; da je prostor pod videonadzorom, podatke o voditelju obrade te podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.
Konkretno, obavijest o videonadzoru mora sadržavati sljedeće podatke:
1. da se prostor nalazi pod videonadzorom
2. podatke o voditelju obrade
3. podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava
4. svrhu obrade
5. pravnu osnovu
6. prava ispitanika te
7. informaciju da se cjelovite informacije nalaze na internetskoj stranici ili na drugom odgovarajućem mjestu u okviru Politike privatnosti.
Dodatno, a budući da suvlasnici stambene zgrade predstavljaju voditelje obrade u smislu odredbi Opće uredbe, Agencija preporučuje da na obavijesti o videonadzoru bude naznačeno da su upravo suvlasnici stambene zgrade voditelji obrade, dok kontakti podaci mogu biti generičke naravi (primjerice; suvlasnicizgrade@gmail.com).
U tom kontekstu preporučamo objavu kontaktnih podataka predstavnika suvlasnika budući da je isti nadležan za zastupanje i predstavljanje suvlasnika prema upraviteljima i trećim osobama, međutim, napominjemo kako takvi podaci ne moraju sadržavati njegove osobne podatke u smislu osobnog imena i prezimena.
Osim toga, napominjemo da sukladno člancima 28. i 29. Zakona sustav videonadzora mora biti zaštićen od pristupa neovlaštenih osoba, a odgovorne osobe koje imaju pravo pristupa osobnim podacima ne smiju koristiti snimke suprotno svrsi utvrđenoj člankom 26. Zakona.
Nadalje, ističemo kako suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju zgrade predstavljaju voditelje obrade u smislu odredbi Opće uredbe, dok društvo s kojim je potpisan ugovor o ugradnji sustava videonadzora predstavlja izvršitelja obrade te stoga ugovor potpisan s navedenim društvom kao izvršiteljem obrade mora sadržavati sve podatke iz članka 28. stavka 3. Opće uredbe.
Budući da se u konkretnom slučaju radi o videonadzoru stambenih zgrada, dodatno se primjenjuju odredbe članka 31. Zakona. Naime, člankom 31. propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova. Osim toga, stavkom 2. istoga članka propisano je da videonadzor može obuhvatiti samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenoj zgradi.
U tom kontekstu naglašavamo kako za postavljanje sustava videonadzora nije potrebno prikupljanje dodatnih privola, već postojanje potrebne suglasnosti te legitimnog interesa kao pravnog temelja za ugradnju takvog sustava.
Također ističemo kako bi cjelokupne informacije koje su namijenjene ispitanicima trebale biti dostupne i na jednom mjestu ili u jednom cjelovitom dokumentu (u digitalnom ili papirnatom obliku) kojemu ispitanici mogu lako pristupiti ako žele dobiti uvid u cjelokupne informacije koje su im namijenjene.
Od presudne je važnosti da metode koje su odabrane za pružanje informacija odgovaraju konkretnim okolnostima, tj. načinu interakcije voditelja obrade podataka i ispitanika ili načinu prikupljanja informacija ispitanika.
U člancima 13. i 14. Opće uredbe upućuje se na obvezu voditelja obrade podataka da „ispitaniku pruža sve sljedeće informacije…”. Naglasak je na riječi „pruža”. To znači da voditelj obrade podataka mora poduzimati aktivne korake radi dostavljanja predmetnih informacija ispitaniku ili mora aktivno usmjeravati ispitanika na njihovu lokaciju.
Radna skupina iz članka 29. u Smjernici o transparentnosti posebno preporučuje da bi se, radi izbjegavanja umaranja zbog prekomjernih informacija trebale koristiti slojevite izjave/obavijesti o privatnosti. Slojevite obavijesti o privatnosti mogu olakšati pomirivanje načela potpunosti i razumijevanja, prije svega time što se korisnicima omogućuje da izravno pristupe dijelu obavijesti koji žele pročitati.
Dizajn i grafičko uređenje prvog sloja obavijesti o privatnosti trebali bi biti takvi da ispitanik ima jasan pregled informacija koje su mu dostupne o obradi njegovih osobnih podataka i o tome gdje odnosno kako može pronaći detaljne informacije unutar slojeva obavijesti o privatnosti.
Radna skupina iz članka 29. preporučuje da bi prvi sloj trebao sadržavati pojedinosti o svrhama obrade i identitetu voditelja obrade te opis prava ispitanika.
Nadalje, Radna skupina smatra da bi, u skladu s načelom poštenosti, uz navedene informacije, prvi sloj obavijesti trebao sadržavati i informacije o obradi koja ima najveći učinak na ispitanika i obradi koja bi ga mogla iznenaditi. Stoga bi ispitanik iz informacija koje se nalaze u prvom sloju trebao moći razumjeti posljedice koje će predmetna obrada imati za ispitanika.
Bez obzira na formate koji se upotrebljavaju u okviru tog slojevitog pristupa, Radna skupina iz članka 29. preporučuje da se u prvom „sloju” (drugim riječima, glavnom načinu kojim voditelj obrade prvi put započinje interakciju s ispitanikom) općenito navode najvažnije informacije, a to su pojedinosti o svrhama obrade, identitetu voditelja obrade i postojanju prava ispitanika, zajedno s informacijama o najvećem učinku obrade ili obradi koja bi mogla iznenaditi ispitanika.
Slijedom svega iznesenog, Agencija ističe kako suvlasnici stambene zgrade međusobne odnose mogu urediti i pisanim sporazumom sukladno članku 85. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), pritom poštujući relevantne odredbe Opće uredbe i Zakona.
