Objavljeno: 21.8.2026.
Agencija za zaštitu osobnih podataka zaprimila je Vaš upit u kojem tražite mišljenje u vezi s postupanjem osnovne škole po zahtjevu roditelja učenika s teškoćama u razvoju za uvid i dostavu preslika dokumentacije koju o učeniku vodi stručna služba škole.
Uvodno ističemo kako je Agencija nadležna za nadzor i davanje mišljenja u području zaštite osobnih podataka, dok je za pitanja primjene Zakona o pravu na pristup informacijama nadležno neovisno tijelo-Povjerenik za informiranje. Naime, Zakonom o pravu na pristup informacijama propisano je da Povjerenik štiti, prati i promiče pravo na pristup informacijama te obavlja poslove drugostupanjskog tijela i nadzora nad provedbom toga Zakona.
S tim u vezi posebno ističemo da škola, kao tijelo javne vlasti, mora imati imenovanog službenika za informiranje i službenika za zaštitu podataka. Upravo su navedene osobe dužne, svaka u okviru svojih nadležnosti, školi pružati savjete i smjernice u vezi s pravilnim postupanjem po ovakvim zahtjevima. Agencija za zaštitu osobnih podataka nije savjetodavna služba pojedinog voditelja obrade u smislu operativnog odlučivanja o svakom pojedinačnom zahtjevu, već daje mišljenja i preporuke iz područja zaštite osobnih podataka na općoj razini.
Budući da se u konkretnom slučaju zahtjev roditelja odnosi na dokumentaciju koja sadrži osobne podatke maloljetnog učenika, odnosno podatke koji se odnose na njegovo obrazovanje, razvoj, potporu, teškoće, procjene i stručna postupanja, predmetno pitanje prvenstveno treba promatrati kroz odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, osobito pravo ispitanika na pristup osobnim podacima iz članka 15. Opće uredbe. U školskim ustanovama vodi se pedagoška dokumentacija i evidencija o učenicima, praćenju nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, upisu i ispisu učenika, vrednovanju i pedagoškim mjerama.
Sukladno članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka, ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te, ako se takvi podaci obrađuju, pristup tim osobnim podacima i informacijama o svrsi obrade, kategorijama osobnih podataka, primateljima, razdoblju pohrane, pravima ispitanika, izvoru podataka i drugim propisanim informacijama. Voditelj obrade dužan je osigurati i kopiju osobnih podataka koji se obrađuju, pri čemu pravo na dobivanje kopije ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih osoba.
Slijedom navedenog, roditelj odnosno zakonski zastupnik maloljetnog učenika, u pravilu, ima pravo ostvarivati pravo pristupa osobnim podacima djeteta koje obrađuje škola, ako ostvaruje roditeljsku skrb i ako ne postoje ograničenja njegova prava zastupanja djeteta. Obiteljski zakon propisuje da roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo zastupati dijete u odnosu prema trećima, osim u slučajevima u kojima je to pravo ograničeno zakonom ili odlukom nadležnog tijela.
Navedeno pravo ne znači nužno pravo na neograničeno i neprekriveno dobivanje cjelokupne dokumentacije u obliku u kojem se nalazi kod škole, već pravo na pristup osobnim podacima učenika i na dobivanje kopije dokumentacije u dijelu u kojem se ta dokumentacija odnosi na učenika. Roditelj ima pravo na uvid u osobne podatke učenika i na dobivanje kopije dokumentacije koja sadrži njegove osobne podatke, uz obvezu škole da osigura da uvid i kopija ne utječu negativno na prava i slobode drugih osoba, primjerice zacrnjivanjem osobnih podataka drugih osoba.
Slijedom toga, pravo pristupa može obuhvaćati stručna mišljenja, bilješke, zapisnike razgovora, izvješća, procjene, individualizirane postupke, dokumentaciju vezanu uz potporu pomoćnika u nastavi i drugu dokumentaciju stručne službe, pod uvjetom da ti dokumenti sadrže osobne podatke koji se odnose na učenika i da su dio evidencija odnosno dokumentacije koju škola vodi u okviru svojih zakonskih zadaća. Subjektivne stručne procjene, opažanja i mišljenja također mogu predstavljati osobne podatke ako se odnose na identificiranog ili učenika kojeg je moguće identificirati, jer Opća uredba osobnim podacima smatra sve podatke koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.
Pritom škola prije omogućavanja uvida ili dostave preslika mora pregledati traženu dokumentaciju i izdvojiti odnosno prekriti one dijelove koji se ne odnose na predmetnog učenika ili čije bi otkrivanje neopravdano zadiralo u prava i slobode drugih osoba. To se osobito odnosi na osobne podatke drugih učenika, roditelja, članova obitelji, svjedoka, zaposlenika ili trećih osoba, kao i na podatke koji bi mogli dovesti do njihove neizravne identifikacije. Ako je moguće, škola treba omogućiti djelomičan pristup dokumentaciji, uz zaštitu podataka trećih osoba, a ne uskratiti pristup dokumentaciji u cijelosti.
Škola također treba voditi računa o posebnim kategorijama osobnih podataka, primjerice podacima o zdravlju, teškoćama u razvoju, psihofizičkom stanju, nalazima, procjenama i oblicima potpore. Takvi podaci uživaju višu razinu zaštite, ali činjenica da je riječ o osjetljivim podacima sama po sebi nije razlog za uskratu pristupa roditelju koji zakonito zastupa dijete; naprotiv, pri postupanju je potrebno osigurati odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere, provjeru identiteta podnositelja zahtjeva i siguran način dostave.
U odnosu na dokumentaciju psihologa, potrebno je dodatno voditi računa o posebnim propisima koji uređuju psihološku djelatnost. Korisnik psiholoških usluga ima pravo upoznati se s rezultatima obavljenih psiholoških usluga u skladu s etičkim kodeksom i propisima o zaštiti osobnih podataka i tajnosti podataka, dok se podaci o osobnom ili obiteljskom životu korisnika psiholoških usluga čuvaju kao profesionalna tajna. Također, posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva ne smiju se u cijelosti ili dijelovima preslikavati niti davati na uvid neovlaštenim osobama. To znači da se roditelju u pravilu mogu omogućiti rezultati, nalazi, mišljenja i interpretacije koje se odnose na dijete, ali ne i zaštićeni testni materijali, ključevi, obrasci ili druga psihodijagnostička sredstva čije bi otkrivanje bilo protivno posebnom propisu.
Slično tome, kod dokumentacije edukacijskog rehabilitatora i drugih stručnih osoba treba voditi računa o obvezi čuvanja profesionalne tajne, pri čemu navedena obveza prvenstveno štiti korisnika i treće osobe od neovlaštenog otkrivanja podataka, a ne može se tumačiti kao opća osnova za uskraćivanje prava pristupa osobnim podacima djeteta njegovu zakonskom zastupniku.
Škola može ograničiti ili uskratiti pristup pojedinim dijelovima dokumentacije ako bi se njihovim otkrivanjem povrijedila prava i slobode drugih osoba, ako dokumentacija sadrži osobne podatke drugih učenika ili trećih osoba koje nije moguće odvojiti na drugi primjeren način, ako je roditelju odlukom nadležnog tijela ograničeno pravo zastupanja djeteta, ako postoji konkretan rizik za prava i dobrobit djeteta, ili ako bi otkrivanje određenih dijelova bilo protivno posebnom zakonskom režimu, primjerice propisima o profesionalnoj tajni ili zaštiti psihodijagnostičkih sredstava. Ograničenje mora biti pojedinačno obrazloženo, nužno i razmjerno, a ne paušalno.
Ako bi dokumentacija sadržavala podatke o mogućem nasilju, zanemarivanju, zlostavljanju, izjavama drugih učenika ili osjetljivim informacijama koje su prikupljene radi zaštite prava djeteta, škola treba provesti posebno pažljivu procjenu, uključiti službenika za zaštitu podataka i, prema potrebi, postupati u suradnji s nadležnim tijelima. Zakon o odgoju i obrazovanju propisuje obvezu učitelja, stručnih suradnika i drugih radnika škole da poduzimaju mjere zaštite prava učenika i o kršenju tih prava izvijeste ravnatelja, odnosno nadležno tijelo.
U pogledu primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, ističemo da se taj Zakon odnosi na pravo svake fizičke ili pravne osobe na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, pod jednakim uvjetima. Taj institut usmjeren je na transparentnost rada tijela javne vlasti, a ne na ostvarivanje prava pojedinca ili njegova zakonskog zastupnika na pristup vlastitim osobnim podacima. Zakon o pravu na pristup informacijama ujedno propisuje da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, kao ni traženje objašnjenja, uputa, analiza ili tumačenja propisa.
Ako je zahtjev roditelja po svojoj naravi zahtjev za pristup osobnim podacima djeteta, škola ga treba rješavati kao zahtjev za ostvarivanje prava ispitanika iz Opće uredbe o zaštiti podataka, neovisno o tome je li roditelj u zahtjevu upotrijebio izraz „pravo na pristup informacijama”. Ako se pak zahtjev odnosi na informacije o radu škole koje nisu osobni podaci djeteta, tada se u tom dijelu primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama, o čemu je nadležan odlučivati službenik za informiranje škole, uz mogućnost zaštite prava pred Povjerenikom za informiranje.
Pri postupanju po zahtjevu iz Opće uredbe škola je dužna postupiti bez nepotrebnog odgađanja, a najkasnije u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva. Taj se rok može, prema potrebi, produljiti za dodatna dva mjeseca ako je to nužno zbog složenosti ili broja zahtjeva, ali je škola o produljenju i razlozima produljenja dužna obavijestiti podnositelja zahtjeva u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva. Ako škola ne postupi po zahtjevu, dužna je podnositelja obavijestiti o razlozima nepostupanja i o mogućnosti podnošenja pritužbe Agenciji.
Slijedom svega navedenog, preporuka je da škola: utvrdi identitet podnositelja zahtjeva i njegovo ovlaštenje za zastupanje učenika, odnosno provjeri postoji li ograničenje roditeljske skrbi ili zastupanja; utvrdi odnosi li se zahtjev na osobne podatke učenika, na informacije javnog karaktera ili na oboje; dokumentaciju stručne službe pregleda pojedinačno, uz uključivanje službenika za zaštitu podataka; omogući roditelju pristup osobnim podacima učenika i dostavi kopije dokumentacije u dijelu u kojem se dokumentacija odnosi na učenika; prije dostave prekrije osobne podatke drugih učenika, roditelja, zaposlenika i trećih osoba, osim ako za njihovo otkrivanje postoji posebna pravna osnova; ne dostavlja zaštićene psihodijagnostičke instrumente, testove, ključeve i materijale, nego rezultate, nalaze i stručna mišljenja u mjeri u kojoj se odnose na učenika; svako ograničenje pristupa jasno i konkretno obrazloži.
