Objavljeno: 09.12.2022.
Nastavno na Vaš upit vezano uz mogućnost Carinske uprave kao voditelja obrade osobnih podataka da novinarima ustupi fotografije osoba osumnjičenih za krijumčarenje narkotika bez poduzimanja zaštitnih mjera, s aspekta propisa o zaštiti osobnih podataka dajemo sljedeći odgovor:
Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) SL EU L119 u cijelosti je obvezujuća u području zaštite osobnih podataka i stupila je snagu 25. svibnja 2018. godine, a za čiju primjenu i provođenje na području Republike Hrvatske je nadležna Agencija za zaštitu osobnih podataka.
Prije razrade normativnog dijela Opće uredbe o zaštiti podataka, potrebno je ukazati na uvodnu izjavu broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka, a u kojoj je definirano kako pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo; mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti.
Članak 4. stavak 1. točka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka definira osobne podatke kao sve podatke koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Sukladno članku 5. Opće uredbe o zaštiti podataka osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika, prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe, primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koju se obrađuju (načelo smanjenja količine podataka), točni i prema potrebi ažurni, obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (načelo cjelovitosti i povjerljivosti).
Nadalje, članak 6. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje kako je obrada osobnih podataka zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane.
Isto tako ističemo i primjenu članka 7. stavka 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/04, 84/11 i 81/13) kao posebnog propisa, u kojemu je propisano kako svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. U stavku 3. navedenog Zakona propisano je kako osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.
Članak 8. Zakona propisuje kako nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.
Člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019) propisano je kako će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina onaj tko proizvede, preradi, prenese, izveze ili uveze, nabavi ili posjeduje tvari iz stavka 1. ovoga članka koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji ili stavljanju na drugi način u promet ili ih neovlašteno ponudi na prodaju, proda ili posreduje u prodaji ili kupnji ili na drugi način neovlašteno stavi u promet.
Povodom Vašeg upita Agencija je zatražila informacije od Carinske uprave Ministarstva financija, a osobito informacije o svrsi i pravnoj osnovi iz članka 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka temeljem kojih su medijima ustupljene fotografije krijumčara narkotika u zagrebačkoj zračnoj luci te o razlozima iz kojih njihov identitet nije zaštićen putem primjene članka 25. i 32. Opće uredbe o zaštiti podataka.
U zaprimljenom očitovanju u bitnom se ističu zakonske ovlasti Carinske uprave te se navodi kako se Opća uredba o zaštiti podataka ne odnosi na obradu koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprečavanja.
U nastavku se detaljno obrazlaže kako su navedeni osobni podaci objavljeni u cilju zaštite objektivnoga javnog interesa, kao interesa cijele društvene zajednice te kako Carinska uprava poduzima mjere i radnje i u cilju zaštite javnog zdravlja. Također se navodi kako je poštivano načelo razmjernosti pri obradi osobnih podataka te da je u konkretnom slučaju trebalo pronaći ravnotežu između javnog interesa i zaštite osobnih podataka fizičkih osoba kao osumnjičenika za počinjenje teških kaznenih djela.
Osim navedenog u zaprimljenom očitovanju Carinske uprave elaborira se problematika povećanog medijskog interesa za probleme krijumčarenja narkotika te povećanu potrošnju samih narkotika te samim time i povećani oprez tijela nadležnih za njihovo suzbijanje i progon. Budući da se problemi povezani s drogom neprestano razvijaju, a samim time i pojačavaju rizik za javnu sigurnost i javno zdravlje, kao najvažnijih sastavnica javnog interesa, neosporno je da nadležna tijela imaju obvezu poduzimanja odgovarajućih radnji u svrhu zaštite od takvih prijetnji za javnu sigurnost i javno zdravlje. Uobičajena praksa i na međunarodnoj razini je da se putem medijskih istupa pokuša djelovati i u preventivnom smislu kako bi se podigla razina svijesti građanstva o opasnosti dotoka narkotika, a osobito putem predmetnih prezentacija relevantnih zapljena narkotika.
Carinska uprava je našla kako javni interes preteže nad eventualnom štetom koja bi mogla nastati po zaštitu osobnih podataka osumnjičenih fizičkih osoba koje su zatečene pri prelasku državne granice sa više kilograma kokaina. Osiguravanjem dostupnosti informacija o modalitetu krijumčarenja smatralo se da će se ostvariti svrha smanjenja opastnosti i rizika za javnu sigurnost i javno zdravlje, te se u očitovanju navelo kako navedene okolnosti predstavljaju snažniji interes nego što je moguća šteta po zaštitu osobnih podataka osumnjičenih fizičkih osoba koje su grubo prekršile javni pravni poredak Republike Hrvatske.
Isto tako se navodi kako je sadržaj ustupljen nakladniku uz uvjet da se isti pridržava standarda zaštite osobnih podataka, a što je isti ispunio tehničkom intervencijom i zamućenjem lica osoba.
Uzimajući u obzir gore navedeni normativni okvir te navode iz očitovanja, u nastavku možemo istaknuti kako se u konkretnom slučaju u potpunosti primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka, a protivno navodima Carinske uprave kako to nije slučaj. Naime, članak 2. stavak 2. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje kako se ista ne primjenjuje kod obrade osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu procesuiranja kaznenih djela te zaštite javne sigurnosti. No, navedenu odredbu je potrebno tumačiti na način da se Opća uredba o zaštiti podataka ne primjenjuje isključivo u slučajevima operativnog postupanja koje je primarno usmjereno na suzbijanje počinjenja kaznenih djela te izvršavanja kaznenih sankcija, a ne u slučajevima koji su usmjereni na upoznavanje javnosti sa kaznenim djelima te sekundarnim pokušajem utjecaja na njihovo ponašanje, izvan zone klasičnog preventivnog redarstvenog postupanja koje je pokriveno jasnim zakonodavnim okvirom.
U odnosu na navod iz očitovanja da za medije vrijede drugačija pravila u odnosu na nadležna tijela za procesuiranje kaznenih djela, ističemo kako navedena konstatacija nije u potpunosti točna, budući da kod „klasičnih“ obrada osobnih podataka (što je ovdje slučaj) za sve voditelje obrade osobnih podataka vrijede ista pravila, te su svi dužni poštivati cjelokupni tekst Opće uredbe o zaštiti podataka.
Nastavno na isticanje javnog interesa Carinske uprave, odnosno nužnosti zaštite javne sigurnosti te javnog zdravlja putem objave fotografija stranih državljana koji su zatečeni prilikom krijumčarenja narkotika ističemo kako glede predmetne obrade osobnih podataka osumnjičenih fizičkih osoba stranog državljanstva zasigurno postoji javni interes, no njegovo uporište ne može biti u zaštiti javne sigurnosti i javnog zdravlja već u informiranju javnosti o sumnji u počinjenje teških kaznenih djela.
Naime, u konkretnom slučaju su javno objavljene fotografije Carinske uprave koje su nastale prilikom otkrivanja stranih državljana iz Brazila kako krijumčare nekoliko kilograma kokaina u Republiku Hrvatsku, te su na navedenim fotografijama identiteti osumnjičenika zaštićeni u skladu s mjerama zaštite iz 32. Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno lica osumnjičenika su zamućena. Predmetne fotografije su imale pravno uporište za javnu objavu upravo u izvornom obliku iz razloga što se radilo o osumnjičenju za počinjenje teškog kaznenog djela, čija inkriminacija te procesuiranje omogućava zaštitu javnog zdravlja kao jedne od temeljnih vrijednosti našeg društva, te što je prevladavao javni interes za informiranjem javnosti kao legitimnog cilja koji je propisan posebnim propisima (Ustav RH te Zakon o medijima). Javnost ima pravo znati tko su osobe osumnjičene za počinjenje teških kaznenih djela čijim počinjenjem se izravno napada ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. U tom smislu javnost je imala pravo vidjeti fotografije predmetnih osumnjičenika, a koje su zamućene u smislu da nije moguće sa sigurnošću utvrditi identitet istih. Pozivanje na javnu sigurnost i javno zdravlje nije moglo zadovoljiti test razmjernosti, iz razloga što isticanje osobnih podataka nije bilo nužno u te svrhe, a iz razloga što su osobe uhićene od strane nadležnih tijela, te su narkotici zaplijenjeni i nije postojala daljnja opasnost od ugrožavanja javnog zdravlja i sigurnosti, koja bi opravdala objavu njihovih osobnih podataka bez zaštite identiteta (npr. zamućivanjem lica). Naime, nikakva izravna korist za javnu sigurnost i zaštitu javnog zdravlja se ne bi mogla „proizvesti“ objavom jasnih crta lica bez zaštite identiteta osumnjičenika za počinjenje kaznenih djela, budući da bi se isto postiglo i objavom fotografija koje imaju zaštićene identitete osumnjičenika.
Budući da iz gore navedenog proizlazi kako je postojao javni interes za objavom izvornih fotografija Carinske uprave u medijima te ostalim pripadajućim mrežnim stranicama u svrhu jasnog informiranja javnosti o osumnjičenicima za teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi, ova Agencija ne pronalazi daljnje potrebe za postupanjem u ovom slučaju.
